Ivan Blažev je imao nesvakidašnju mogućnost da u okviru jednog projekta radi zajedno s grupom učenika u razdoblju vrlo dramatičnom za Makedoniju, od 2002. - 2003. godine, kad su se putem radionica povezivali mladi ljudi različitih entiteta. Fotografirao ih je, a nakon toga i zapisao: „Oni su imali razloge zbog kojih su bili tamo i htjeli su da ih netko čuje, a ja sam se na neki način trudio da im dam prostora u kojem će se čuti njihov glas, trudio sam se da njihove priče izađu izvan učionice. Fotografija kao glas. Ali ponekad tišina fotografije može biti tako neprobojna. Zato ne kao glas, nego više kao bljesak, kratka svjetlost koja će privući pažnju. Svaka fotografija je bljesak, svaki bljesak jedna priča, svaka priča korak bliže prema svjetlosti, korak bliže prema viziji učenika.”

Prezentirane na izložbi u Skopju i kasnije objavljene u knjizi Bljeskovi (Sparks) - Inicijative za sigurnu školu, fotografije su otkrile specifični, suptilni period mladog autora koji naizgled s lakoćom fotografira svijet ljudi, registrira i dokumentira segmente njihova življenja dajući im poseban značaj i vrijednost. Posebnom jasnoćom u izrazu Blažev izdvaja stvari, lica, pokrete, poglede, osmijehe, registrira igru nasuprot stvarnosti pronalazeći elemente koji sami po sebi govore o želji za upoznavanjem drugog, o stvaranju vizija.